Zabranjeno pušenje Srce, ruke i lopata

Domovina naša je rodila Hiljade i hiljade junaka Jedan od tih delija To je moj komšija Avdija Nije bio on niti bombaš Nije bio on niti sportista Sve što je imao od oružja To su srce, ruke i lopata Zemlja je bila srušena Valjalo se dizati iz pepela Radio je tada Avdija K o što radi deset armija Jednog je dana, 23. oktobra Zlatna značka udarna Zasjala na njegovim grudima Dugo će se sjećati Avdija Tog jesenjeg podneva Dugo će se sjećati Riječi jednog od drugova Ti si naš ponos, Avdija, Ti si naš ponos k o zastava Našla se i slika njegova Usred fabričkih novina Njegov je dan udaran A njegov san je Hiljadu tona za jedan dan Dođoše nova vremena Izgubi se negdje Avdija Zaboravili smo svi na njega Imamo dovoljno agera Samo ponekad Pred prvi maj Zovne ga direktor osnovne Da uveliča proslave Priča anegdote i podvige Tog dana Avdija Pokupi plakete i ordenje U okičenom razredu Počasno mjesto zauzme Prije nego pred klince izađe Koju ljutu popije Kao pjesnik što ne vjeruje U vlastite stihove